34. SPECIFIČNOST ORGANIZACIJE I ULOGA TIMOVA U LEAN PODUZEĆU

        Organizacija ljuskih resursa u LEAN poduzećima je vrlo specifična. Timovi su ključ uspjeha, odnosno, bez timova tehnike i metode LEAN-a nikada ne bi uspjele. U LEAN poduzećima postoje razni oblici timova, ali svima im je zajedničko nekoliko svojstava:

-        maksimalno su efikasni,
-        imaju delegiranu odgovornost i
-        teže ka konstantnom unapređenju svih procesa.

        U organizaciji LEAN poduzeća je objašnjen fenomen timova:

-        „Metoda harmonijskog usklađivanja rada ljudi, organizacije, tehnike i sredstava rada“ je definicija LEAN organizacije.
-        „Principi LEAN production zahtijevaju od učesnika u procesima rada visoki stupanj kompetitivnosti, sposobnosti generiranja ideja, kreativnosti u rješavanju problema, odgovornosti za efekte poduzeća i kooperativnosti.“

        Kaizen aktivnosti su ključne kako bi poduzeće konstantno napredovalo, prebrodilo novonastale probleme i unaprijedilo procese. Za kaizen aktivnosti su zaduženi svi u poduzeću i ne postoji funkcija u poduzeću samo za kaizen. Kaizen aktivnosti sprovode timovi, a određuje ih management poduzeća. Timovi su gotovo uvijek sastavljeni od radnika iz različitih funkcija poduzeća. Na taj se način postiže da se problem razmatra iz više kuteva i riješi na najoptimalniji način. Uvijek je potrebno odrediti vođu tima, cilj i trajanje aktivnosti kako bi tim bio efikasan. Potrebno je objasniti timu cilj, kvantitativne i druge metode koje će se koristiti tijekom kaizena. Bitno je da svi učestvuju tokom kaizen aktivnosti i da se dođe do rješenja problema.

        Još jedna osobina LEAN poduzeća je da tokovi informacija idu u oba smjera, od managementa ka radnicima i obrnuto. Radnici su ohrabreni da daju savjete i sugestije o procesima, strojevima i njihovom mogućem unapređenju. Najviši management treba što više vremena provoditi u proizvodnim postrojenjima. Samo na taj način imat će pravi uvid u probleme i moguća rješenja, a radnici će u neformalnom tonu lakše iznositi svoje utiske. Još jedna osobina LEAN poduzeća je da se radnici pitaju je li uvođenje nove opreme dobro, tj. je li nova oprema bolja, jednostavna za održavanje, da li na efikasniji način obavlja posao i pridonosi li eliminaciji gubitaka.

        Timovi su ključni i za sinergijski efekat radnih jedinica. U radnim jedinicama rade zajedno nekoliko radnika koji moraju uigrano funkcionirati ako se želi pravi efekat. Među njima postoji neformalna komunikacija. Svaki od timova ima vođu tima koji neformalno komunicira sa timom. Vođa tima je zadužen za tok informacija ka vrhu managementa i idejama i problemima unutar tima.

        Osobina LEAN poduzeća je da se apsolutno vjeruje u sposobnost učenja kod radnika. Kako radnici budu spretniji i njihove operacije će trajati kraće. Kada radnici uznapreduju do određenog nivoa i brzine postaju mentori ili vođe tima. Mentorstvo je posebno cijenjeno i uvijek se dodatno nagrađuje. U LEAN poduzećima je i obavezna rotacija radnika, tako da najčešće radnici promijene nekoliko radnih jedinica prije nego što napreduju po hijerarhijskoj ljestvici. Na taj način su svi zaposleni upoznati sa procesima, a promjenom radnika u radnim jedinicama obezbjeđuju se uvjeti za konstantno unapređenje, jer novi radnici imaju drugačije viđenje procesa nego oni koji su duže u radnim jedinicama.

        LEAN poduzeća toliko vjeruju u svoje zaposlene da se rijetko kada desi da se na visoke pozicije zapošljavaju ljudi koji prije toga nisu proveli više godina u poduzeću. Zaposleni se ohrabruju  na doškolovanje i vremenom dobivaju više pozicije u organizacijskoj strukturi poduzeća.

 

33. RADNE JEDINICE (Work cells)

        Radne jedinice su osnova efektivne proizvodnje u proizvodnim pogonima LEAN tvornica. Radne jedinice su grupa strojeva i radnika (koji rade na tim strojevima) tako raspoređenih da se ostvari neprekidni tok. Poslije uvježbavanja i navikavanja među radnicima u radnoj jedinici stvara se sinergijski efekat i skraćuje ciklus proizvodnje jednog proizvoda. Radne čelije su najčešće u obliku latiničnog slova U, jer su se takve pokazale najfleksibilnije za rad.

       Naravno, nije moguće svuda postaviti radne jedinice u obliku slova U. Tamo gdje se ne mogu organizirati radne jedinice, potrebno je pokušati održati neprekidni tok (one piece flow). Nekad nije moguće postaviti ni neprekidni tok, te se tada proizvodi po starom principu, pazeći da ne dođe do prekomjerne proizvodnje putem kanban sistema.

        Cilj radnih jedinica je da predmet rada, čim bude obrađen od strane jednog izvršioca pređe (putem pokretne trake ili dizalice) na slijedeću mašinu ili točku obrade, zatim odmah na slijedeću i tako sve dok se ne dobije gotov proizvod. Posebno su pogodne radne jedinice u obliku slova U jer minimiziraju kretanje radnika unutar jedinice i omogučuju da radnici rade na više strojeva. To nije lako postići iz više razloga. Osnovno je što radnici najčešće odbijaju raditi na više strojeva smatrajući da imaju više posla.

      Taichi Ohno, jedan od tvoraca LEAN koncepta je jednom prilikom 1988. godine izjavio:

„1947. godine smo poredali strojeve u paralelne linije ili u radne jedinice oblika U i probali natjerati radnike da rade na 3 ili čak na 4 stroja. Naišli smo na snažan otpor kod radnika, iako nije bio povećan obim posla niti radno vrijeme. Naši radnici nisu voljeli novi raspored jer su morali naučiti raditi na više različitih strojeva. Nisu željeli sistem 1 radnik – 1 stroj – 1 proces, zamijeniti sa sistemom 1 radnik – više strojeva – različiti procesi. Njihov otpor je bio logičan i razumljiv. Kada su ovi problemi postali jasniji, pokazali su mi pravac kojim trebam nastaviti. Iako mlad i željan napredovanja, odlučio sam da ne inzistiram na brzim i drastičnim promjenama, nego da budem strpljiv.“

     Problemi kod radnih jedinica su isti kao i kod neprekidnog toka. Ako jedna mašina otkaže, postoji vjerojatnost da će i cijela radna jedinica otkazati.Zato je aspekt kvaliteta na izvoru, brzina promjene alata i totalnog produktivnog održavanja od izuzetne važnosti, jer je to jedini način da LEAN proizvodnja bude dovoljno konkurentna masovnoj proizvodnji. Drugi problem su glomazne mašine koje se ne mogu pomjerati, tako da njih treba minimizirati u radnim jedinicama.

        U radnim jedinicama komuniciranje među radnicima je olakšano zbog blizine i zbog neophodnog ispomaganja među radnicima. To se najbolje vidi kod završne ugradnje u auto-industriji gdje radnici jedni drugima pomažu pri montiranju teže i glomazne opreme u šasiju automobila. Neophodno je obučavati radnike i njegovati dobre odnose u timovima. Samo na taj način će radne jedinice biti dovoljno efikasne.

        Potrebno je delegirati odgovornosti; pospješiti tokove informacija među radnicima, a pri tome i dalje težiti ka konstantnom unapređenju, eliminiranju gubitaka i unapređenju procedura.