20. MAPIRANJE TRENUTNOG STANJA PROIZVODNJE

        Problem kod mapiranja trenutnog stanja toka vrijednosti je sklonost (onog koji mapira) da se idealiziraju postupci u poduzeću. Potrebno je točno prikazati što se dešava, a ne dozvoliti da mapiranje predstavi procese onako kako bi trebali izgledati. Potrebno je prikazati procese i veze između njih, odnosno koristi li se metoda guranja (push) ili izvlačenja (pull). Za mapiranje je neophodno da se vrši u samim proizvodnim pogonima. Počevši od prijema robe do izlaska gotovog proizvoda (obrađenog materijala) iz tvornice. Potrebno je zabilježiti što više podataka koji se upisuju u karte i poslije koriste za završavanje kompletne mape. Korištenje štoperice je preporučljivo, a ne oslanjanje na standardna vremena iz uputstava i raznih arhiviranih karti.

        Mapiranje počinje iz perspektive kupca. Potrebno je prvo razumjeti što zapravo kupac traži od poduzeća. Koju količinu proizvoda, koliko modela, kolike transportne partije su najpogodnije i koji su rokovi isporuke.

        Slijedeći korak je vizualno predstavljanje proizvodnih procesa. Crtežom se predstavljaju procesi u kojima postoji tok materijala. Prilikom mapiranja proizvodnih procesa potrebno je još jednom izračunati vrijeme ciklusa, tehnološki ciklus, vrijeme na mašini koje zaista dodaje vrijednost proizvodu (kada se oduzmu pripremno završna vremena i čekanje) i veličinu serije. Potrebno je zapisati broj radnika po stroju, izračunati pripremno vrijeme i izračunati škart. Zatim je potrebno označiti mjesta u proizvodnom procesu (u tvornici) gdje se transportne partije gomilaju, tj. gdje dolazi do čekanja materijala na daljnju obradu. Zatim treba nacrtati točan raspored aktivnosti i točke gomilanja između njih.

        Slijedeći korak je mapiranje toka informacija. Tok informacija se crta tako da bi što lakše opisao protok informacija pri naručivanju i planiranju narudžbi. Na osnovu toka informacija se povezuju procesi koji imaju pravilo guranja procesuiranog materijala, a ne sistem izvlačenja. To znači da se materijal bez uvida u potrebe kupca šalje ka slijedećoj radnoj jedinici. LEAN upravo pokušava eliminirati takva kretanja materijala, a samim tim i fundamentalni gubitak prekomjerne proizvodnje. Kad se uradi mapiranje dobija se karta koja ukazuje na probleme i trenutno stanje proizvodnje.

19. KANBAN

        Kao što je već rečeno, kanban sistem predstavlja način da svi proizvodni procesi u tvornici rade kontinuirano i da ne ostanu bez predmeta rada (ili da ne proizvedu previše), putem vizuelne signalizacije u tvornici. Vizuelna signalizacija umnogome olakšava upravljanje sistema, jer manageri i supervizori mogu trenutno vidjeti stanje zaliha u radnim jedinicama.

        Potreban impuls da bi predmet rada bio distribuiran radnom mjestu je potreba kupca. To znači da kanban sistem dopušta da se proizvede samo ono što ima kupca, a ne oslanja se na tehnike predviđanja prodaje. Kanban treba shvatiti više kao izvršnu metodu, nego kao metodu za planiranje, koja uzima informacije od planiranja materijala materijala i pretvara u kanban. Ono što kanban zamjenjuje je potreba za planerima proizvodnje i supervizorima koji konstantno nadgledaju proizvodni plan i određuju koji proizvod treba proizvesti, a kada treba izmjeniti proizvod.

        Najlakše objašnjenje osnovnog modela kanban metode je preko sheme. Proizvedeni dijelovi se, u ovisnosti od njihove veličine, stavljaju u kutije ili postavljaju na ramove. U kutijama se nalaze isti dijelovi koji su klasificirani šifrom koja je ispisana na kartici. Na kutije se postavlja kartica (kanban). Tako obilježena kutija se transportira do radne jedinice kojoj su potrebni ti dijelovi. Kartica se skida i vraća na tablu. Na taj način se signalizira radnoj jedinici da ponovno počne proizvodnju nove količine dijelova za koje postoji potreba, a kartica se nalazi na signalnoj tabli sve dok se kutija ne napuni. Tada se kartica skida, postavlja na kutiju i ciklus se ponavlja.

        Kada se proizvode proizvodi koji sadrže u sebi nekoliko tisuća dijelova, projektiranje kanban sistema postaje mnogo kompleksnije. Danas se koristi kompjuterski informacijski sustav, koji zamjenjuje stari oblik kartica, ali kartice i dalje postoje, samo drugačijeg izgleda. Iako je digitalizacija donijela mnogo efikasniji način upravljanja kanbanom, osnovni princip je ostao nepromijenjen.

        Najčešće je u praksi kanban sistem sa dvije transportne kutije identičnih dijelova. Kada se dijelovi iz prve kutije počnu koristiti, kartica se skida sa kutije i postavlja na tablu za signaliziranje. To je signal da se počne sa proizvodnjom nove količine dijelova, dok druga kutija služi kao bafer kako ne bi došlo do nestanka potrebnog dijela. Ona se nalazi kod radne jedinice. Evolucijom informacijskih tehnologija evoluira i kanban kartica i tabla za signalizaciju. Danas kartice, umjesto da se ponovno stavljaju na signalnu tablu, poslije donošenja do radne jedinice, bivaju poništene pošto im se očita bar kod. Kada se to uradi kartice se bacaju, a poništavanje kartice je signal informacijskom sistemu da treba odštampati novi kanban za taj dio. Kad počne štampanje kanbana počinje i proizvodnja dijelova.