Kanban je japanska riječ koja se prevodi kao kartica. Kartice su prikačene na kontejnere koji sadrže određene dijelove potrebne proizvodnji. Tek kada se dijelovi iz kontejnera počinju koristiti u proizvodnom procesu, sa kontejnera se skida kartica i postavlja na tablu. Kada je karta postavljena na signalizacijsku tablu, to je signal da je nova količina dijelova potrebna proizvodnji. Sa ovim sistemom se izbjegava fundamentalni gubitak – prekomjerna proizvodnja.
Kanban vuče svoje korijene još iz 50-ih godina prošlog stoljeća, kada je LEAN koncept tek nastajao u tvornicama Toyote. Taichi Ohno je uveo kanban sistem, kako bi kontrolirao proizvodnju između procesa i da bi mogao uvesti JIT sistem u Toyota tvornice. Kanban gotovo uopće nije zainteresirao zapadne zemlje sve do prvog naftnog šoka početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. Tek tada su poduzeća sa zapada počela primjećivati koristi minimiziranja nedovršene proizvodnje.
Prvobitno, Toyota je koristila kanban metodu da smanji troškove i poveća iskorištenost mašina. Toyota i dalje koristi kanban, ne samo zbog toka i troškova, nego i pronalaženja kočnica u sistemu i konstantnog unapređenja procesa proizvodnje. Interesantno je istaći da je Ohno (kada je projektirao kanban sistem) za ideju imao kupovinu u supermarketima u USA koje je posjetio kada je bio u radnoj posjeti Fordovim tvornicama.