5. LEAN PODUZEĆE

LEAN je riječ iz engleskog jezika i označava dio mesa koji nema masti (vitko/mršavo). Analogijom LEAN označava mršavu tvornicu koja minimalizira gubitke tijekom procesa proizvodnje. LEAN (vitka) proizvodnja je skup metoda i tehnika koje imaju za cilj da u najvećoj mogućoj mjeri smanje sve gubitke koji nastaju tijekom procesa proizvodnje i svih procesa u poduzeću.

Da bi LEAN imao puni efekat potrebno je cijelu kompaniju prilagoditi filozofiji konstantnog unapređenja proizvodnog procesa i eliminacije suvišnih troškova. Potrebno je da svi, od top-managementa do radnika u pogonu poznaju suštinu LEAN-a i da su posvećeni njegovoj implementaciji. LEAN koncept unapređuje cjelokupno poduzeće eliminirajući gubitke koji nastaju tokom procesa rada. Gubici mogu biti u različitim oblicima, ali se kod LEAN poduzeća svi procesi precizno analiziraju kako bi se shvatili i eliminirali nepotrebni elementi i suvišni procesi.

Procesi analize i unapređenja rada su u LEAN poduzeću kontinuirani. Ne postoji konačan cilj kod eliminiranja gubitaka već težnja da poduzeće i svi procesi u njemu budu bolji i efikasniji. Zapravo, LEAN koncept je "Toyotin proizvodni sustav" (TPS), koji je nastao početkom 50-ih godina XX stoljeća i nastavio da se razvija do danas.

Da bi smanjila dug i povećala obrt kapitala TOYOTA je morala kompletno promijeniti sistem poslovanja. Odmah su se iskristalizirale 3 premise koje su pokrenule TPS:

1. Sve što tokom proizvodnog procesa ne doprinosi vrijednosti gotovog proizvoda potrebno je ukloniti iz procesa.
2. Smanjiti što je više moguće vrijeme ciklusa proizvodnje proizvoda i smanjiti troškove nedovršene proizvodnje, a pri tome povećati fleksibilnost sustava.
3. Ne proizvoditi proizvode za koje ne postoji kupac. Napraviti kupcu proizvod kakav on želi u što kraćem roku.

4. FLEKSIBILNI INDUSTRIJSKI SISTEMI

        Trend proizvodnje koji je jedini odgovor na masovnu produkciju je fleksibilna proizvodnja. Fleksibilna proizvodnja povezuje neprekidne i prekidne tokove proizvodnje, tj. koristi prednosti ovih tokova, pokušavajući otkloniti mane oba toka. Cilj je da tokovi materijala unutar proizvodnje budu neprekidni uz maksimalnu fleksibilnost proizvodnje. To znači da sistem može u najkraćem vremenu odgovoriti zahtjevima svakog pojedinačnog kupca, a da pritom ne dođe do zastoja u proizvodnji, nagomilavanja nezavršenih proizvoda itd.

Današnji kupac ne želi dugo čekati da bi dobio proizvod. Želi veliki izbor različitih varijacija i performansi proizvoda, koji će odgovarati njegovim afinitetima. Uz sve to želi i kvalitetu proizvoda. Zbog povećane konkurencije i povećane disperzije tehnologije, da bi opstali na tržištu i generirali profit, proizvođači moraju projektirati proizvodne sisteme koji su sposobni u najkraćem roku odgovoriti zahtjevima kupaca, a da minimaliziraju troškove proizvodnje i proizvedu jeftini proizvod.

3. INDUSTRIJALIZACIJA KROZ POVIJEST

        Početak prave industrijalizacije se veže uz istraživanja Richarda Taylora i podjelu rada i pokreta radnika u procesu rada. Slijedeći bitan korak u povijesti industrijalizacije je potreba za standardizacijom elemenata. Prvo je počelo sa standardizacijom dijelova kako bi kooperanti što preciznija ispunjavali zahtjeve ugovarača. Danas postoje razne međunarodne institucije koje propisuju standarde za sve proizvode i procese u poduzeću koji moraju biti ispunjeni ako poduzeće želi uspješno raditi.

        Masovna proizvodnja se pojavljuje početkom XX stoljeća. Najzaslužniji za proboj masovne proizvodnje je bio fantastičan uspjeh Henry Forda u auto industriji. Vrijeme ciklusa proizvodnje je zahvaljujući uvođenju pokretne trake nekoliko puta umanjeno, a produktivnost povećana uz smanjene troškove i povećanu standardizaciju.

        Henry Ford je pokrenuo "Just in time" filozofiju koja proizvodi samo onoliko koliko je potrebno i kad je potrebno. Međutim, proizvodna poduzeća još uvijek nisu trebala potpunu implementaciju just in time filozofije, jer je potražnja daleko nadmašivala proizvodnju, tako da su poduzeća bila u povlaštenom položaju u odnosu na kupce.

        Danas su kupci postali povlašteni jer proizvodnja i broj proizvođača prevazilaze potrebe kupaca. Zbog toga proizvođači moraju ispitivati potrebe i afinitete kupaca i baviti se konstantnim razvojem proizvoda kako bi ostali konkurentni na tržištu.

        Današnji trendovi u proizvodnji su vezani za povećanu automatizaciju kontrolu proizvodnih procesa računalom (CIM) i istraživanja u robotici. Sve veći broj proizvodnih procesa je automatiziran i obavljaju ih roboti. Sve je manje ljudi koji su u proizvodnji, a sve je više bitno održavanje ovakvih sistema koje je kompliciranije i traži mnogo veća ulaganja i mnogo više radnika koji moraju biti specijalizirani za te poslove.

2. Uvod u LEAN koncept

        Cijelo se poduzeće ponaša analogno organizmu - mnogo procesa koji se odvijaju istovremeno sa jednim ciljem - preživljavanjem na tržištu (poduzeća imaju za cilj, pored preživljavanja i stjecanje profita). Da bi se upravljanje proizvodnim poduzećem uspješno odvijalo, potrebno je integrirati proizvodne sisteme i ljude koji rade u poduzeću.

        Da bi upravljanje proizvodnim poduzećem bilo efikasno, potrebno je analizirati što više informacija koje se generiraju u poduzeću i na osnovu zaključaka konstantno unapređivati sve procese. Lean koncept je nastao u proizvodnoj kompaniji Toyota.

        Težnja ka konstantnom unapređenju i poštivanje logičkih principa je ono što izdvaja Lean koncept. Iako izuzetno jednostavne u teoriji, ove postulate je jako teško dostići u praksi. Potrebno je angažiranje svih zaposlenih i apsolutna posvećenost cijelog poduzeća ka cilju - eliminaciji gubitaka, konstantnom unapređenju i uspjehu na tržištu.

1. OSNOVE LEAN-a

Osnovni temelji Lean proizvodnje ili Lean managementa postavljeni su u Japanu, u Toyoti, koja je odlučila ukloniti sav proizvodni višak i većim ovlastima motivirati radnike. Danas taj sustav koriste mnoge svjetske kompanije

Napraviti proizvod u kratkom roku, najbolje moguće kvalitete i prihvatljive cijene - cilj je i želja svake organizacije, a Lean Management tvrdi da ima odgovor kako to postići na optimalni način o čemu mogu posvjedočiti kompanije poput Toyote ili General Electrica, koje svoju uspješnost dijelom duguju i primjeni tog alata. Lean proizvodnja temelji se na ideji da se svaki industrijski proces sastoji od produktivne i ‘štetne’ radnje te nudi desetak različitih programa kako pojačati produktivne ili ‘vitke’, odnosno kako kontrolirati pet osnovnih faktora proizvodnje - cijenu, kvalitetu, količinu, isporuku i zaposlene, te kako eliminirati ‘štetne’ radnje poput nepotrebnog transporta materijala, suvišnog inventara i radnih operacija, čekanja na materijal, pogrešne prerade, viška odnosno manjka proizvodnje, neispravnih dijelova i drugog. Uklanjanjem tih suvišnih radnji kompanije poput Toyote i General Electrica postigle su veću učinkovitost, niže troškove proizvodnje i poboljšale kvalitetu proizvoda.

Lean kao koncept ustvari je putovanje a ne odredište, to je kontinuirani rad na tome kako biti bolji.

Osnovni temelji Lean proizvodnje ili Lean managementa postavljeni su u Japanu. Naime, odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata Taiichi Ohno, direktor Toyote, odlučio je revolucionrati proizvodni proces u tom japanskom automobilskom divu na način da ukloni sav proizvodni višak, dade veće ovlasti radnicima i time ih više motivira, reducira inventar u tvornici samo na onaj nužno potreban za proizvodnju i tako gurne Toyotu u sam vrh autoindustrije u svijetu. Umjesto da održavaju i čuvaju sve resurse nužne za buduću proizvodnju, sklopili su neposredna partnerstva s dobavljačima i tako uklonili sav višak koji je bespotrebno stajao po skladištima i na taj su način postali tvornica koja radi po 'narudžbi'. Drugim riječima, Toyotini proizvodni pogoni radili su samo onda kad bi imali narudžbu, nije više bilo proizvodnje koja bi samo gomilala proizvode po skladištima te time na kraju uzrokovala pad potražnje i pad cijene konačnog proizvoda. Kompanija je smanjila i rukovodeću strukturu maksimizirajući potencijal svojih multikvalificiranih radnika, što je omogućilo da mnogo fleksibilnije koristi postojeće resurse. Upravo zato što su te promjene napravili brzo često su bili mnogo spremniji od konkurencije odgovoriti na tržišne zahtjeve.

Jedan od načina kako ostvariti Lean standarde u proizvodnji jest i primjena Pull proizvodnih sustava, odnosno proizvodnje za poznatog kupca ili kad proizvod kupac ‘povuče’ (pull), a ne prije. Dakle, nema proizvodnje bez zahtjeva kupaca što, međutim, nije primjenjivo na sve vrste proizvodnje. Da bi sistem pull proizvodnje bio kvalitetno primijenjen nužno je u proizvodni ciklus uvesti i jednopredmetni tok, odnosno proces suprotan serijskoj proizvodnji. Umjesto da obrađuju više istih proizvoda, koji nakon obrade čekaju sljedeću operaciju u procesu, proizvodi se svaki proizvod pojedinačno, bez prekidanja toka. Pojedinačna kontinuirana proizvodnja povećava kvalitetu i smanjuje troškove.
Osim jednopredmetnog proizvodnog tijeka Lean podrazumijeva i ‘taktno orijentiranu proizvodnju’, koja se odnosi na brzinu  montaže. Naime, prema Lean teoriji prave rezultate ne dobijamo ako naprosto radimo brže, nego ako radimo na pravome mjestu i u dogovorenom roku - to je taktno vrijeme. Lean ne samo da povećava obujam rada već određuje takt u proizvodnji i osigurava da se potrebe kupaca ispunjavaju na vrijeme. Nakon uvođenja taktne proizvodnje, jednopredmetnog toka materijala i pouzdanih strojeva poduzeće može uvesti Pull proizvodnju, osiguravajući na taj način proizvode u trenutku kad ih kupac zatreba.