1. DEFINIRATI VRIJEDNOST – Prvo što je
potrebno uraditi je definirati vrijednost proizvoda , i interno i eksterno. To
znači da vrijednost proizvoda mora biti definirana iz aspekta poduzeća i kupca.
Posebno je bitno odrediti vrijednosti za kupca. Ako proizvod posjeduje kvalitete
koje kupcu ne predstavljaju dodatnu vrijednost, kupac neće biti zainteresiran
za proizvod. Potrebno je analizirati potrebe kupca i osobine proizvoda koje će
u najvećem postotku odgovoriti na potrebe kupca. Zatim je potrebno odrediti
koji procesi dodaju vrijednost proizvodu, a koji ne. Procese koji ne dodaju
vrijednost potrebno je dodatno ispitati i odrediti jesu li neophodni ili
prijeći na njihovu eliminaciju. Što je više osobina proizvoda koje kupci
prepoznaju kao kvalitetu, više je zadovoljnih kupaca, što automatski znači i
veća šansa za rast i razvoj poduzeća.
2. IDENTIFICIRANJE TOKA VRIJEDNOSTI –
Potrebno je ljude podijeliti u timove, objasniti ciljeve, obučiti i dati
vremenski rok. Cilj u ovom dijelu implementacije je da se odrede grupe
proizvoda i da se mapiraju tokovi vrijednosti sa što više detaljnih
kvantitativnih informacija o procesu (proizvodnje). Kvantitativne informacije
uključuju vrijeme trajanja operacija, vrijeme potrebno za čitav tehnološki
ciklus, kapacitete strojeva, vrijeme trajanja operacije od strane radnika,
čekanje, pripremno završno vrijeme, vrijeme transporta, tok informacija
itd. Kada se informacije prikupe
potrebno je nacrtati sliku (kartu) toka vrijednosti, točno onako kakav je tok
sa svim manjkavostima i problemima.
3. PROJEKTIRANJE NEPREKIDNOG TOKA I
IMPLEMENTACIJA – Poslije mapiranja toka vrijednosti potrebno je sagledati
proces za svaku grupu proizvoda i dobro analizirati čitav proces. Potom je
potrebno odrediti takt proizvodnje i na osnovu takta projektirati neprekidni
tok. Neprekidni tok treba u što većoj mjeri zadovoljavati princip prelaska
predmeta rada sa operacije na operaciju, tako da se eliminira vrijeme predmeta
u procesu rada koje ne dodaje vrijednost proizvodu. Zatim je potrebno
projektirati radne jedinice gdje god je to moguće pridržavajući se pravila o
neprekidnom toku. Kada se napravi mapa budućeg neprekidnog toka treba odmah
krenuti sa implementacijom. Taichi Ohno je govorio da ništa nije savršeno, ali
se mora krenuti od negdje kako bi se krenulo prema savršenstvu. To znači da čim
se isprojektira neprekidni tok, treba ga odmah implementirati, a eventualne
propuste i novonastale probleme rješavati korak po korak.
4. PRINCIP VUČENJA – Treba poštovati
princip izvlačenja, odnosno ne dozvoliti da dođe do prekomjerne proizvodnje.
Prekomjerna proizvodnja je fundamentalni gubitak koji utječe na sve procese,
tako da se treba truditi da se jedino proizvode dobijene narudžbe.
5. SAVRŠENSTVO – Ovo zapravo i nije korak
već konstanta LEAN poduzeća. Treba unapređivati sve procese i sve funkcije
poduzeća. Prvo je potrebno unaprijediti neprekidni tok, sve procese u
neprekidnom toku. Smanjiti vremena operacija kako bi odgovarale taktu, povećati
kvalitetu putem kaizen unapređenja. Projektiranje poka yoke i jidoka uređaja je
slijedeći korak uz konstantnu primjenu 5S pravila o čistoći, urednosti i
vizualnosti svih postrojenja i svih procesa. U LEAN poduzeću je odgovornost za
savršenstvo delegirana na sve zaposlene, jer samo tako će se poduzeće i zaista
kretati ka savršenstvu.
