SMED je akronim za Single Minute Exchange Of a Die i označava tehniku
smanjenja vremena promjene i kalibriranja alata na fleksibilnim mašinama.
Kada su Taichi Ohno i Shigeo Shingo projektirali LEAN tok u proizvodnji
(u tvornicama Toyota u japanu), naišli su na veliki problem kod fleksibilnosti
proizvodnje, jer je promjena nekih alata u tadašnjoj auto industriji trajala 2
do 3 dana. To je bio velik problem za projektiranje proizvodnog miksa i
izjednačavanje heijunke. Skraćenje vremenskog trajanja promjene alata je bila
od krucijalnog značaja za cijelu LEAN filozofiju, jer da se kojim slučajem nije
uspjelo u skraćenju vremena, fleksibilnost sistema bi bila umanjena, a sistem
ne bi bio konkurentan masovnoj proizvodnji.
Promjena alata na preši za proizvodnju šasije je predstavljala najveći
problem, jer je vrijeme za promjenu alata bilo 2 dana. Preša je
predstavljala usko grlo proizvodnje. Preša bi morala proizvesti dovoljno
dijelova za proizvodnju u naredna 2 dana, tek onda bi se izvršila zamjena alata
i tek onda bi drugi dijelovi za šasiju drugog modela automobila mogli da se
proizvode. S tolikom dužinom trajanja promjene alata ne bi postojalo ni dnevnog
proizvodnog miksa ni izjednačavanja količina i sistem izvlačenja bi doživio
neuspjeh. Osnovni problem je bila težina alata preše koji je iznosio 16 tona.
Težinu nije bilo moguće promijeniti, jer je preša morala oblikovati debeo lim
jednim pritiskom na površinu lima. Alat bi se skidao kranom i postavljao na
drugo mjesto. Kada bi se postavio radnici su zavrtali šarafe, kalibrirali alat,
te proizvodili nekoliko serija dok se ne bi dobila željena preciznost preše.
Vrijeme postavljanja alata za prešu je umnogome zavisilo od spretnosti radnika i
rukovoditelja krana.
Shiego Shingo je analizirao sve operacije i serijom kaizen radionica je
uspio smanjiti promjenu alata na 16 minuta! Prvo što je uradio je bilo
postavljanje 2 krana kako se ne bi dupliralo vrijeme za spuštanje i podizanje
gornjeg dijela preše sa alatom. Zatim je fiksirao pokrete krana kako bi bili
brži i precizniji. Zatim je postavio senzore na donji dio preše koji su
signalizirali spušta li se gornji dio preše na odgovarajuće mjesto i
projektirao jednostavne šarafe za pričvršćivanje preše. Poslije nekoliko
tjedana vrijeme postavljanja preše je spušteno na 16 minuta, a unapređenjem i
rutinizacijom postupka promjena je svedena na 10 minuta. To je i bio
cilj SMED-a.
Metoda koja je korištena pri smanjenju vremena za postavljanje preše je
omogućila da vrijeme promjene svih ostalih alata bude umanjeno. Pronađena su
rješenja u konstrukciji, pojednostavljeno je postavljanje alata i inzistiralo
se na uvježbavanju radnika i unapređivanju njihovih tehnika. Na taj način je
odziv na potrebe kupca postao mnogo kraći i fleksibilna proizvodnja je mogla
početi potpunu implementaciju.
Nema komentara:
Objavi komentar